HIVE

Nedjelja, 21.7., 22.30 / Kaštel Grimani

HIVE - our hydrological need of cosmic lines

Pietro Marullo, INSIEME IRREALI asbl, IT/BE

55’

Koncept i koreografija: Pietro Marullo

Izvođači : Maria Barreto, Julia Eva Bondone, Ines Carijo, François Delcambre, Paola Madrid Garcia, Vasco Pedro Merine

Zamjene: Maria De Dueñas Lopez, Abraham Iglesias Rodriguez, Anne-Cecile Chane Tune

Glazba: Jean Noel Boissé

Oblikovanje svjetla: Ryoya Fudetani & Pietro Marullo

Skulpture i kostimi: Pietro Marullo & Diana Ciufo

Scenske konstrukcije: Atelier Théâtre Varia de Bruxelles, Bertrand Nodet

Produkcija: INSIEME IRREALI asbl

Koprodukcija: Festival Oriente Occidente nell’ambito della “Vetrina delle idee” per produzioni culturali originali, Théâtre Varia de Bruxelles, La Coop asbl, Federation Wallonie-

Bruxelles, WpZimmer, IF Barcelona Festival, Tax Schelter uz potporu od IntercettAzioni - Centro di Residenza Artistica della Lombardia (un progetto di Circuito CLAPS e Industria Scenica, Milano Musica, Teatro delle Moire, Zona K), Sala Hiroshima of Barcellona, Wallonie-Bruxelles International

Uz potporu: Scenario Pubblico / Compagnia Roberto Zappala di Catania, Arts Printing House di Vilnius, Derida Stage Center di Sofia, Sala Hiroshima di Barcelona

Interdisciplinarni projekt HIVE – our hydrological need of cosmic lines potaknula je čuvena Michelangelova slika "Tondo Doni". Na tom remek-djelu, Sveta obitelj prikazana je u nježnom i svakodnevnom pokretu predavanja Djeteta iz očevih u majčine ruke. HIVE predstavlja proširenje, novu viziju koncepta i slike Svete obitelji. Formalna i estetska kompozicija slike nudi mogućnost interpretacije različitim sredstvima umjetničkog izražavanja, kao što su ples i likovne umjetnosti, zvuk i kazalište.

Mojoj generaciji i onoj prije nje hitno je potrebno proširenje koncepta svete obitelji, koje će obuhvatiti sve vrste. Za mene je slika „svete obitelji“ više antropološki nego religijski fenomen. Odmah počinjem razmišljati o odnosu među članovima obitelji i njihovu odnosu prema našem planetu. Odakle dolazi ideja obitelji? Obitelj je vjerojatno najstariji oblik zajedništva i uvijek je bila povezana s preživljavanjem. Prema najnovijim paleo-antropološkim studijama, rani Homo već je formirao male zajednice, obitelji i plemena. Pod pritiskom klimatskih promjena i glacijacije, morao je napustiti travnate stepe i krećući se na dvije noge, počeo je putovati u malim skupinama. Za razliku od drugih vrsta, Homo sapiens je provodio više vremena sa svojim potomstvom, što je potaknulo razvoj onoga što nazivamo kulturom: učenje, oponašanje, zaigranost, odnose, dijeljenje hrane, itd. Obitelj je bila najjače sredstvo preživljavanja u teškim vremenima. Možemo li danas proširiti svoje poimanje onoga što nazivamo obitelj? Ovaj projekt bavi se tim pitanjem. Čini mi se da se moja generacija nastoji predstavljati izvan konteksta obitelji, društva ili nacije. Čini se da se čak ni ne doživljava građanima jednog svijeta. Ali poanta je da ih nacije nisu u stanju zamisliti izvan svojih paradighmi. Suočeni smo s ozbiljnim globalnim problemima (klimatskim promjenama, migracijama, itd.) i trebali bismo udružiti snage kao ujedinjeni narodi, kako bismo ih prevladali i na kraju stvorili ljudsku vrstu koja će preživjeti 21. stoljeće. Vjerojatno trebamo smisliti nove političke i društvene oblike zajedništva, ako želimo sačuvati sebe i druge od sve većih nejednakosti na našem planetu i ponovno uspostaviti održivu razinu odgovornosti prema Prirodi. – Pietro Marullo

Pietro Marullo talijanski je umjetnik sa sjedištem u Bruxellesu, gdje je osnovao kompaniju INSIEME IRREALI, koju podržava Fédération Wallonie-Bruxelles. Njegov interdisciplinarni rad na raskrižju je vizualne i izvedbene umjetnosti, instalacije i novih tehnologija, s dubokim fokusom na društvene, povijesne i antropološke teme. Njegova djela prikazuju se na četirima kontinentima, na festivalima plesa i izvedbenih umjetnosti te u kazalištima. Od 2015. godine Pietro razvija antropološko i estetsko promišljanje stvarnosti i simboličkih jezika. Taj pristup doveo ga je do stvaranja „imaginarija vrste“, filozofske izjave koja bi naše društvene zajednice trebala usmjeriti prema suočavanju sa svojim povijestima i zajedničkim globalnim pitanjima iz šire perspektive. Od 2017. godine radi na Akademiji za glazbu i kazalište u Vilniusu (Litva), gdje drži radionice i predavanja o metaforičkom tijelu i dokumentarnom kazalištu.

UPOZORENJE: Predstava sadrži scene golotinje i ne preporučamo je mlađima od 18 godina.

Fotografiranje je striktno zabranjeno.