koreograf i redatelj: Andreas Constantinou izvođači: Dani Mariblanca, Sarah Armstrong, Aline Sánchez, Helena Wilhelmsson kostimograf: Andreas Constantinou stilist: Michael Cornege oblikovanje svjetla: Peer Mariboe tehničar na turneji: Jeppe Corht kreativni savjetnici: Noelia Mora Solvez, Jeppe Nilsen glazba u predstavi: Antonio Vivaldi – Četiri godišnja doba /The four seasons; Nisi Dominus & Stabat Mater; Nirvana: Smells Like Teen Spirit; Chopin: Nocturne No2; Death Token: Death Scene produkcija: Himherandit Productions
Što znači biti muškarac? Što znači biti muževan? Je li svaki muškarac nužno muževan? A ženstvenost? Što znači biti žena? Je li naš spol određen tijelom? Što se skriva ispod društvenog poimanja spolova? Možemo li razmišljati onkraj binarnosti spolova?
Potaknuti tim pitanjima, Andreas Constantinou i Himherandit Productions pokrenuli su šestogodišnji The GENDERhouse projekt (2013.-2018.), sa željom da stvore platformu na kojoj će gledatelji u Danskoj i inozemstvu započeti razgovor i raspravu o važnim temama koje se odnose na spolove. The GENDERhouse projekt sastoji se od predstava, laboratorija, obrazovnih programa i radionica za mlade, svrha kojih je zauzeti se za one marginalizirane i promovirati različitost, istodobno propitujući i osporavajući stavove društva prema spolovima u današnjem svijetu.
Dio projekta je i predstava The WOMANhouse (2015.), nagrađena nagradom Danske fondacije za umjetnost, u kojoj se četiri atletski snažne izvođačice preobražavaju u muškarce. Ponašajući se kao tipični muškarci, kategorički i duhovito dovode u pitanje seksualnost i uvriježene uloge spolova, i ruše stereotipne predodžbe o tome što znači biti muškarac – i o tome što žensko tijelo može.
Andreas Constantinou, koreograf i izvedbeni umjetnik, osnovao je HIMHERANDIT Productions početkom 2003., s ciljem da kombinacijom različitih oblika umjetnosti stvori raznolike i inovativne produkcije. Neprestano pomičući umjetničke granice eksperimentiranjem s osobnim granicama i ranjivošću, kompanija nudi predstave koje gledatelje nagone i izazivaju na razgovor o važnim temama, stvarajući prostor za one marginalizirane, zanemarene, drukčije, čudake.