LARGE

koncept, koreografija / concept, choreography: Sanja Tropp Frühwald
kreacija, izvedba / creation, performance: Branko Banković, Dina Ekštajn, Bruno Isaković, Martina Tomić, Ana Vnučec, Bosiljka Vujović Mažuran
navlačenje teorije / theory streching: Igor Dobričić
svježe oko / clear eye: Mario Kovač
glazba, izrada instrumenata / music, instrument design: Damir Šimunović
asistent za glazbu / music assistant: Till Frühwald
kostimi, styling / costumes, styling: Zdravka Ivandija
asistentica kostimografkinje / costume design asst.: Ana Paulić
scena / stage design: Matija Šantić
oblikovanje rasvjete / lighting design: Sanja Tropp Frühwald
majstor rasvjete / lighting: Milan Kovačević
PR: Ana Kovačević
grafički dizajn / graphic design: Dinko Uglešić
fotografija, kamera / photography, camera: Danko Stjepanović
produkcija / production: Studio za suvremeni ples VRUM
producent / producer: Branko Banković
projekt su podržali / project supported by: Gradski ured za obrazovanje kulturu i šport - Zagreb, Ministarstvo kulture RH
partner projekta / project partner: Muzej Suvremene Umjetnosti

Nakon niza godina egzistiranja u prostoru i međuprostoru i njegovim odrazima, nalazimo se u trenutku u kojem se krajnji rok brzo približava! Rok je Sada! Sada znači intenziviranje svakog iskustva. U našem dekadentnom vremenu, u godini kolapsa, samo Sada je bitno, ono je procjep, ono je rok u kojem se ispituju naše budućnosti, naše namjere i naše strategije. Predstavom „Large“ članovi Studija za suvremeni ples osluškuju proročanstva koja se ispunjavaju, distopije i utopije koje se stvaraju i razaraju pred našim očima. „Large“ slavi metamorfozu, trenutak nastajanja i nestajanja, predstavu koja se izvodi samo jednom i samo Sada i koja se ne može ponoviti. "Large" je rock'nroll!
Globalna kriza vodi nas do jučerašnje vizije budućnosti koja se pokazala fatalno pogrešnom. Euro, Svjetska banka, rejting agencije, sigurnosne mjere, internet mreže… sve se pokazalo tako pogrešno, raspada se pred našim očima i izgleda gore od najcrnjeg scenarija. Ali to je neizbježan moment SF-a, upravo ono čega smo se pribojavali na kraju se i dogodilo, ali u potpuno drugačijem obliku od očekivanog – ono što nismo mogli ni zamisliti postalo je opće mjesto, uobičajeno i svakodnevno. Ovo je trenutak završnog obračuna, panične kupovine ovoga Ovdje i ovoga Sada. Prekid s linearnim vremenom može djelovati obeshrabrujuće, ali u isto vrijeme je i oslobađajući – nema zadanog slijeda događaja. Događaje i značenja možemo posložiti kako nam odgovara ili ih ostaviti razbacane posvuda u potpunom kaosu. Koje su etičke posljedice ovog dekadentnog vremena? Koje su ontološke implikacije? I jesmo li naposljetku uopće sposobni za novo vrijeme?