Makinario, video instalacija

„Napiši, Pekice, par riječi o tom tvom performansu-instalaciji“, bile su beside moje drugarice Mirne Čubranić ku je Lenić, vi ki će delati video za to, prikrstija u Čabruničku. Vajka kad me ča počme peštati znutri, da bi rabilo činiti kakov performans eli ča slično, zoven drugaricu Mirnu i špjegan njoj ča bin činija za Neverbalni festival. Kako lani nismo činili niš, niki časni dug smo imali prema njima pak za veri deseti rođendan, eko nas joped.
I eko par besid. Drug Leo Vukelić z Zagreba je lani u deveten misecu činija izložbu, eli juštije instalaciju, Mješalica 2009 poli nas u Šikuti pak mi je špjega kako je doša na ideju da nju vrže u galeriju. Inšoma, fasciniralo ga je to kako ljudin po kortah sprid hiže svako malo vidiš mišalicu, koja u prvo vrime služi svojoj namjeni, ma pokle nikega vrimena postane dio vizualnega identiteta korte. Mene su ta njigova razmišljanja potakla da balin ča je svega čoviku po kortah, tako da san doša do spoznaje da prava istrijanska kotra (dvorište, ne baš doslovno) eli gumno( misto iza kuće gdje se vršila pšenica), ima puno priključnih strojeva za rad u polju. Oni služe par dana u godini, a ostalo vrijeme bivaju kako prave skulpture poslagane po tratini kao u nekakvom muzeju, čineći tako neizostavan spoj upotrebljivosti i vizualnog identiteta korte svakog poljoprivrednika. Spoj ruralnog i suvremenog i u ovoj video instalaciji dolazi do svog izražaja, koji je nit vodilja svih akcija koje su skupini Šikuti machine iznimo važne.
Pekica