Liliana Resnick & Mario Papić, projekcija plesnih filmova

Liliana Resnick, filmska umjetnica i koreografkinja, magistrirala je film (MFA in cinema) na San Francisco State University i diplomirala filozofiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Također je studirala pokret i ples u okviru poslijediplomskog istraživanja na Akademiji tradicionalnog kazališta u Pekingu, te tai ji quan, najprije u Kini, a potom u SAD-u. Plesno je obrazovanje stjecala kroz brojne radionice plesa u Zagrebu, San Franciscu i New Yorku. U San Franciscu također je pohađala kolegije fotografije na College of San Mateo u trajanju od dvije godine. Autorica je brojnih tekstova na temu filma i plesa koji su objavljeni u nas i u svijetu.

Na svoje filmove gledam kao na poeziju u pokretu s izrazitom sviješću o vizualnom aspektu kao onom najvažnijem pri stvaranju filma ako ga promatramo unutar određenog vremenskog trajanja. Ono što me u kratkim filmovima zanima jest portretiranje emocija. Stalo mi je da se u mojim filmovima iščita istina o jednom koje će komunicirati univerzalno. Liliana Resnick

FILMOVI L.RESNICK U PROGRAMU:

Moments
Trajanje: 7 min
Ovo je film sjećanja, trenutaka kojih se sjećamo - ali ne bez koprena misterije. Naš lik pokušava otkriti što se zapravo dogodilo tog davnog trenutka preispitivanjem svog pamćenja. Ono što saznaje je da se život sastoji od trenutaka od kojih se neki logično stapaju s drugima, dok drugi kao da hrle uokolo pitajući se o smislu i značenju svega, čak i onog doslovno neuhvatljivog pa time i neobjašnjivog. Sama spoznaja o neuhvatljivosti donosi smirenje, bez daljnje potrebe za objašnjenjima.
U filmu igra dugogodišnja suradnica autorice filma, plesačica Junko Sodeyama, te Niniane Kelley i Linda Case.

Fear
Trajanje: 2 min
Fear je filmska igra ritmom, zvukom, kretnjom lika i pokretom kamere, igra snažna, kratka i efikasna. Digitalni video kojim je ovaj film snimljen doprinijeo je lakoći pokreta kamere koja je postala koreografija sama po sebi.

Sorrow
Trajanje: 14 min
Ovaj film svoj anti-ratni ton pokazuje kroz konkretnu priču: žena je izgubila supruga nakon što se on vratio iz rata. Suprug je nakon povratka iz rata počinio samoubojstvo potaknut užasima koje je vidio (da li i počinio?) u tom ratu. Film se poziva na rat u Iraku koji SAD tamo još uvijek vode. U filmu glavnu ulogu nosi Foroozan Memari, Amerikanka rođena u Iranu, koja je u svom djetinjstvu doživjela rat između Irana i Iraka.
Skladba za ženski glas i glasovir "Lux aeterna" Dalibora Bukvića koju izvodi mezzosopranistica Nataša Antoniazzo naveliko pridodaje atmosferi filma.

Love
Trajanje: 4 min
Film je mišljen kao koreografija koraka žene i muškarca u njihovom međusobnom približavanju - kroz proces nastojanja usklađivanja sve do usklađenosti. Digitalni video kojim je ovaj film snimljen omogućio je opušteniji proces improvizacije putem koje je ovaj film nastao.

Distances
Trajanje: 10 min
Film govori o trenucima života kada smo prisiljeni (ili kada pristanemo biti prisiljeni) da učinimo ono što ne želimo. U ovom filmu riječ je o stalnim promjenama mjesta boravišta. Glavni lik vodi unutarnji monolog opraštajući se od dosadašnjeg načina života.
Glavnu ulogu nosi Jasna Ćulić-Viskota koju je autorica filma srela u New Yorku u trenutku kada se Jasna spremala napustiti New York za Dublin. Voiceover za film napisala je i izgovorila Emer Martin, koja trenutno živi u Dublinu nakon što je obišla gotovo čitav svijet i godinama živjela u New Yorku i San Franciscu. Autorica filma u to se vrijeme preselila iz San Francisca u New York.

Reopening the Past
Trajanje: 12 min
Premda je rat završio prije više od 15 godina neke žene još uvijek čekaju povratak nestalih supružnika. Ovaj film je reakcija na još uvijek postojeću tugu ratnih razaranja na području bivše Jugoslavije. U filmu plešu Blaženka Kovač, Nevenka Miklenić, Ana Marija Sremec i Ivančica Horvat.

MARIO PAPIĆ: ODNOS

Inspiracija i ishodište ovog filma bila je plesna predstava "10 godina" koreografa/plesača Rosane Hribar i Gregora Lušteka. Filmom se kroz četiri sekvence, montažerskim postupcima, iz odnosa dvoje plesača razvija jedan novi međuodnos baziran na ritmu i pokretu kroz koje se tematizira odnos dvoje ljudi u vezi. Film je pokušaj da se filmskim postupcima učini ono što plesači na sceni rade svojim tijelima (pokretima)- film koji pleše.