SOLO ME

Solo u A-duru, op. 69

Koreografija izvedba: Pravdan Devlahović

Dramaturgija: Ivana Sajko, Goran Sergej Pristaš

Glazba: Ludwig van Beethoven

Kostim: Josipa Bronić, Marijana Bronić

Dizajn svjetla: Miljenko Bengez

I to se više ne računa kao početak

Koreografija i izvedba: Nikolina Bujas-Pristaš

Dramaturgija: Ivana Sajko, Goran Sergej Pristaš

Glazba: Ivan Marušić-Klif

Kostim: Silvio Vujičić

Dizajn svjetla: Miljenko Bengez

Solo me je solo za dva izvođača - koreografa.

Riječ je o postavi u kojoj se dodiruju dva različita koreografska solo materijala, mišljenja. procesa... lako su oba sola radena individualno i mogu se tako izvoditi, činilo nam se zanimljivim upravo to supostavljanje, stapanje i prelamanje jednog u drugom. Solo Pravdana Devlahovića inicira se pitanjima definiranja prostora oko tijela i gledanog prostora minimalnim promjenama, koje svojom elaboracijom postepeno inficiraju cijelo tijelo. Pravdan konstantno korača svoj koreografski materijal po različitim točkama u prostoru, tako da ga u trenutku pronalaska ostavlja u potrazi za novim. Time se izlaže i različitim perspektivama u odnosu spram pogleda koji dolaze izvana inkorporirajući osjećaj da biva promatran.

Solo Nikoline Pristaš nastao je iz želje za tematizacijom (samo)započimanja. Razmišljanje o opetovanom započimanju definiranja pokreta, dovelo ju je do ideje ispisivanja jedne koreografske rečenice u različitim koreografskim fontovima. Odabrani fontovi našli su svoj tjelesni pandan u korištenju različitih perspektiva, tehničkih fokusa, formalnih strategija i orijentacija koje redefiniraju i različitosti u afektivnom rezultatu unaprijed postavljene rečenice.