Uvodnik Ivane Slunjski u 16. festivalsku ediciju

Nakon petnaest godina ustrajavanja na izmještanju plesa iz uobičajenih predstavljačkih okvira, istraživanju njegovih mentalnih i fizičkih potencijala u netipično plesnom okružju, poticanju i uključivanju lokalnoga stanovništva, upoznavanju s različitim umjetničkim poetikama i izvedbenim pristupima, osvještavanju i mijenjanju kulturnoga konteksta, ali i konteksta svakodnevna življenja, Festival plesa i neverbalnog kazališta razvio se u referentno mjesto izvedbenih umjetnosti i nezaobilaznu festivalsku destinaciju.

Iz idilična, mirna gradića Svetvinčenat se iz godine u godinu potkraj srpnja pretvara u vibrantnu meku koja vrvi scenskim, ali i društvenim znakovljem: prepoznavanjima, zastajkivanjima, smijehom, zagrljajima, komentarima, pripovijedanjima, druženjima. Festivalsko vrijeme ili vrijeme izvan vremena, kako je to označio kulturni antropolog Alessandro Falassi, nije samo vrijeme zgušnjavanja kulturnih praksa, vrijeme je to kojem i arkadijska uljuljanost istarskih mjestašaca daruje nešto od patine sporosti – izdvojeno vrijeme, vrijeme slušanja i osluškivanja, brige za drugoga, vrijeme bliskosti. Istodobno to pomaknuto vrijeme zadržava gestu bahtinovski karnevalesknog, zalažući se za neku novu kulturu trgova i ulica, podupirući polifonost, izokrećući hijerarhije i uvriježene kanone, afirmirajući alternativne modele, ali uz svijest o ambivalentnosti i relativnosti upravo afirmiranoga, zrcaleći time širu društvenu sliku i izlazeći izvan festivalskih granica.

Načelo ambivalentnosti prenosi se i na programske smjernice unutar kojih je Festival plesa i neverbalnog kazališta tijekom petnaest godina postojanja uspio pronaći ravnotežu između prikazivanja radova etabliranih autora prisutnih na mnogim europskim festivalima i radova autora u usponu te onih na početku karijere. I ovogodišnje, šesnaesto izdanje njeguje multidisciplinarnost i tematsku raznolikost. Među izabranim predstavama kao dvije moguće objedinjavajuće programske okosnice prepleću se upravo zajedništvo, odnosno važnost komunikacije, i vrijeme, predočavanje drukčije osjetnog vremena od uobičajenoga. S obzirom na podupiranje mladih autora kao jedne od festivalskih stalnosti, važno je istaknuti da je Festival postao prezentacijskim partnerom mreže plesnih stručnjaka Aerowaves te da će sljedećih sezona zajedno s predstavnicima trideset triju europskih zemalja, uz Edvina Liverića kao glavnoga hrvatskog predstavnika, sudjelovati u izboru i programiranju predstava. Morgan and Freeman Ferenca Féhera, Time Takes the Time Time Takes Guya Nadera i Marije Campos i Field Tabee Martin prva su tri takva rada koji se predstavljaju na svetvinčentskome festivalu.

Tabea Martin traga za načinima samoostvarenja koji istodobno dopuštaju istinsku povezanost s drugima, dok Féher u lutku kojeg animira pokušava pronaći imaginarnoga prijatelja. Ljudskim odnosima i životnim pričama nadahnut je i Sunset Sorell, ženska inačica dueta Sunset Fratell Jean-Claudea Gallotte u izvedbi dviju studentica plesnog odsjeka Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu. Predstava Virtus skupine Éve Dude izdvaja se komunikacijom među disciplinama, spajajući suvremeni ples, fizički teatar i cirkus, a slično Trilogija Petre Hrašćanec i Saše Božića razrađuje odnos suvremenoga plesa i pop-glazbe. Guy Nader i Maria Campos u Time Takes the Time Time Takes bave se pitanjima vječne sadašnjosti i tijeka vremena iskušavajući ih na motivu njihanja. Vremensku liniju zastupa i duet One by One Arnulfa Parda Ravaglija i Dolme Jover Agulló, sagledavajući promjene u odnosu dvoje ljudi s obzirom na vremensku i prostornu udaljenost, potom Anything Zagrebačkoga plesnog ansambla u koreografiji Daniela Abreua, posvećen potencijalnoj događajnosti unutar ljudskog životnog ciklusa, i Luna Malekova Martine Nevistić s konceptom širenja vremena, tijela i prostora prema drukčijoj iskustvenosti. Program zaokružuju energična predstava Pledging Foot Eléonore Valère Lachky i Liberdancea, prezentacija multimedijskog projekta Od Ode do Tripa Andreje Široki i Ive Korenčić Čabo sa žarištem na autentičnom pokretu te radionice gostujućih umjetnika.

Približavajući nam recentne izvedbene prakse i nudeći pogled u intrigantne umjetničke svjetove, Festival plesa i neverbalnog kazališta šesnaesti put poziva nas na otkrivanje i razmjenu različitih iskustava. Zajednički tražeći odgovore, s razumijevanjem i odgovornošću prema sukreiranju stvarnosti, zastanimo na tren, osluhnimo drugoga i uživajmo u drukčijem trajanju.

Ivana Slunjski