Zatvaranje jednog poglavlja, otvaranje drugog: 25 godina Festivala plesa i neverbalnog kazališta Svetvinčenat

Nakon 25 godina postojanja, Festival plesa i neverbalnog kazališta Svetvinčenat zatvara svoje poglavlje, ostavljajući snažnu ostavštinu na plesnoj sceni. Njegova energija nastavlja živjeti kroz Mediteranski plesni centar.

Festival plesa i neverbalnog kazališta Svetvinčenat, festival utemeljen 2000. godine, zatvara jedno značajno poglavlje nakon 25 godina postojanja, ostavljajući dubok trag na plesnoj sceni Hrvatske i regije.

Teško je dvadeset pet godina angažmana, ljubavi, energije i upornosti sažeti u nekoliko rečenica. Već tijekom prvih izdanja, Festival je postao prepoznat kao važan punkt za suvremeni ples i izvedbene umjetnosti, a tijekom godina ugostio je preko 320 umjetničkih radova domaćih i inozemnih trupa. Svojom kvalitetom i dugogodišnjim radom postao je nezaobilazan dio kulturne ponude Istarske županije i Hrvatske.

Festival je utemeljila Snježana Abramović Milković, plesna umjetnica, pod okriljem umjetničke organizacije Zagrebački plesni ansambl. Njegov program uvijek je bio otvoren prema cross-over žanrovima – od suvremenog plesa, fizičkog teatra, mime, cirkuske umjetnosti i uličnog teatra do video instalacija i performansa. Festival je postao poznat i u međunarodnim plesnim krugovima, a novinari su ga uspoređivali s "Malim Avignonom".

Ciljevi Festivala bili su jasno definirani i sustavno ostvarivani: prezentiranje recentnih inozemnih i domaćih ostvarenja iz područja plesa, edukacija novih generacija publike, promocija interkulturalnog dijaloga i transnacionalne mobilnosti, poticanje kreativnosti te solidarnosti među umjetnicima i publikom. Korist od manifestacije kontinuirano su ostvarivali svi posjetitelji – domaći i strani turisti, stanovnici općine i županije, profesionalna publika i zaljubljenici u ples. O tome svjedoči ne samo sve veći broj posjetitelja već i reputacija koju je Festival kroz godine stekao.
U mnoštvu kulturnih događanja koja su se nudila u Istri tijekom ljetnih mjeseci, Festival plesa i neverbalnog kazališta izborio je značajno mjesto. Aktualizirao je plesnu scenu, pospješio njezinu decentralizaciju te izgradio snažan brend i postao sinonim za ples.

Nakon 25 godina, Festival plesa i neverbalnog kazališta prestaje s radom, ali njegova ostavština nastavlja živjeti kroz MPC (Mediteranski plesni centar), koji će osigurati cjelogodišnju plesnu aktivnost i nove prilike za umjetničko izražavanje. Ova inicijativa potvrđuje da je zajednica spremna za ples ne samo tijekom festivalskih dana, već i tijekom cijele godine.
Ples u Savičenti nije nestao – on samo mijenja formu, prilagođava se novim izazovima i otvara vrata budućim generacijama umjetnika i gledatelja. Pozivamo vas da nastavite pratiti naš rad putem stranice MPC i uživate u novom programu koji upravo pripremamo.

Veliku i iskrenu zahvalnost dugujemo svim umjetnicima i predstavama koje smo imali čast ugostiti tijekom svih ovih godina – njihov rad, vizije i prisutnost obilježili su svako izdanje Festivala.
Cjelovit popis svih izvedenih predstava i gostujućih umjetnika dostupan je na poveznici: Popis predstava i umjetnika

Na kraju, ali i na jednom novom početku, zahvaljujemo svima koji su bili dio ove priče.

Prvenstveno Snježani Abramović Milković, osnivačici i dugogodišnjoj izbornici, koja je svoja znanja i vještine usmjeravala na jedinstvenu i uvijek kvalitetnu programaciju, na promicanje suvremenog plesa i Savičente te njihovog posebnog spoja, kao i na lobiranje za sve edicije Festivala i umjetnike koji su ga činili posebnim.

Zahvaljujemo produkcijskom timu koji se kroz godine mijenjao, ali uvijek zračio snažnom pokretačkom energijom, fleksibilnošću i ljubavlju prema suvremenom plesu. Visoke produkcijske temelje u samim počecima postavila je Mirna Čubranić, a nakon nje Festival je vodila Petra Glad Mažar, isprva kao producentica uz podršku Davorke, potom Koraljke Begović, a zatim kao ravnateljica. U završnim godinama produkciju su predano vodile Nina Križan i Petra Valentić, nastavljajući graditi visoke standarde.

Važno je spomenuti i cijele timove koji su djelovali u pozadini, a činili su ih:
Tamara Babun, Petra Begović, Ira Begović, Ines Cvek, Nika Disney, Verica Drandić, Karmela Ferlin, Valentina Ferlin, Lidija Ivanda, Mladen Josipović, Vedrana Klepica, Ivan Kralj, Ivana Macan, Tin Milković, Ana Mršić, Martina Nevistić, Gorana Orešković, Ivana Pavlović, Damjan Raknić, Martina Roginić, Martina Rojnić, Davor Sertić, Petra Valentić, Emina Višnić, Pavle Vrkljan, Tomo Vujić, Vito Čakalo, Nenad Đokić, Paola Škaro i mnogi, mnogi drugi.

Zahvaljujemo tehničkim direktorima Ivanu Bauku, Saši Fistriću i Branku Cvjetičaninu, koji nažalost više nije među nama. Bez njih i njihovih tehničkih ekipa s nevjerojatnim znanjem i još većom voljom ne bi se dogodila niti jedna predstava. Ne bismo imali ni scenu, ni svjetlo, ni zvuk – hvala Branku Pucekoviću, Kišu, Kišovom malom, Krisu, Žutom, hvala Cycloraminim dečkima, još jednom Bauku, Ogiju, Flaviu, Đeri, Kinkiju, Bartolu, Noelu, Rogeru, Matiji, Nenadu, Šojatu. Hvala i Mariu Vnučecu, Kruni Miljanu, Mladenu Uremoviću, Deanu Mogušiću i Robertu Capanu.

Posebna zahvala ide i ekipi iz odnosa s javnošću – Sandri Babac koja je iznijela jednu dekadu, a zatim Kristini Krtanjek, Martini Marin, Ivani Sansević, Ivani Lulić i Sari Ivanović.

Vizualni identitet oblikovali su autori koji su svojim dizajnom pridonosili prepoznatljivosti i atmosferi svakog izdanja. Prvi logo i ključni vizualni jezik postavio je Vanja Cuculić, a tijekom godina dizajn su razvijali i osvježavali: Martina Granić, Hana Ciliga & Karla Glavaš, Vladimir Končar, Matija i Mauricio Ferlin te Alberto Hadžić.

Posebna zahvalnost ide i našim fotografima i snimateljima koji su godinama s posebnom pažnjom dokumentirali čaroliju Festivala: Andi Bančić, Jelena Janković, Tomislav Pović, Mario Papić i Emil Živolić.

Rad svih navedenih suradnika utkao se u identitet Festivala i kulturni život Svetvinčenta.

Posebno se zahvaljujemo Općini Svetvinčenat te mještanima Svetvinčenta, bez čije gostoljubivosti, živog interesa i spremnosti za pomoć Festival nikada ne bi bio isti – ističemo (abecednim redom):
Bruno Antončić, Bac, Marina Benčić, Robert Capan, Svetinka Doblanović, Marlena Drandić, Ervino, Mario Ferlin s obitelji, Matija Ferlin s obitelji, Marino Folo, Oštarija Bac, Oštarija Ferlin, Oštarija Kampanjola, Keber, braća Macan, Dean Perković, Dean Pustijanac, Darko i Mirjana Pekica, Goranka Perković, Šikuti Machine, Matea Stanić, Klaudija Vorić, Marija Vorić, Valter Živolić, i sve nasmijane mještane koji su ugošćavali naše umjetnike, gradili im scene, posuđivali kostime i rekvizite.

Petra Glad Mažar, veljača 2025.