Kratki presjek 14. Festivala plesa i neverbalnog kazališta i HVALA za kraj!

U petak, 19.7. započeo je 14. Festival plesa i neverbalnog kazališta Svetvinčenat!

Vrijeme nas je poslužilo, temperatura je bila idealna. Krenuli smo u program pred prepunim gledalištem! Na svečanom otvorenju publiku su pozdravili župan Valter Flego, pomoćnik ministrice kulture Vladimir Stojsavljević, načelnik općine Svetvinčenat Dalibor Macan, te Snježana Abramović Milković, umjetnička ravnateljica festivala.

Danski koreograf Bo Madvig i devet plesača ZPA otvorili su Festival izvedbom na Trgu, nastalom iz radionice koja sa održavala tijekom lipnja u Zagrebu, a nastavljena je rezidencijalnim radom u Mediteranskom centru u Svetvinčentu. Nakon njih odlični Norvežani odali su plesnu počast ping pongu duhovitom i zanimljivom predstavom imena A Dance Tribute to Ping Pong u kojoj ping pong ne predstavljaju kao sport, već kao životnu filozofiju. Za kraj prve večeri plesačice Maša Kolar, Ksenija Kurtova i Ana Rocha Nene oduševile su svojim snažnim plesnim izričajem u predstavi The Memory of Water u Mediteranskom plesnom centru.

U subotu 20.7. program je u Loži otvorila domaća predstava eksperimentalnog tjelesnog kazališta - Divna, divna, divna katastrofa, nastala na temu politike priče. Zajedno s autoricama Selmom Banich, Deanom Gobac, Natašom Govedić, Robertom Milevoj, Ivom Nerinom Sibila, osam izvođačica postavilo je krajnje pitanje predstave: Što je vlastita priča, koliko je ona uvjetovana kontekstom te koliki je prostor slobode na koji možemo računati. U Kaštelu Grimani pred mnoštvom okupljenih započela je predstava Fragments, skupine Les SlovaKs - pet energičnih plesača iz Slovačke. Sva petorica žive i rade u Belgiji, udruženi u profesionalnu plesnu kompaniju usredotočenu na podučavanje i izvođenje plesnih projekata. Za sam kraj, u Mediteranskomv plesnom centru, Fabien Proville Dance Company predstavili su se predstavom Experiment on Chatting Bodies, eksperimentom nadahnutim utjecajem nove tehnologije na ljudsku komunikaciju. Prioville je putem Facebooka pozvao ljude da putem Skypea nastupe s njim i Pascalom Merighijem. Zamolio ih je da podijele s njima svoju glazbu, pokret, mišljenje ili pogled, te na taj način sukreiraju predstavu, sudjelovanjem u prvoj digitalno proširenoj izvedbi uživo. Svi Skype izvođači u predstavi su sudjelovali uživo.

Treće večeri na programu su bile hrvatske produkcije. Pred gledateljima okupljenim oko Žlinje, livade iza kaštela Grimani, umjetnički je kolektiv Šikuti Machine, u sastavu Andi Bančić, Elvis Lenić i Darko Pekica, „odigrao“ izuzetno zanimljivi performans Partida. Partida je otvorena "Odom radosti", a za vrijeme igre performere je pratio mih (mijeh) Noela Šurana. Šikuti su na duhovit i originalan način ukazali na sklonost Istrijana društvenim novotarijama, ali i propitali njihov odnos s tradicijskim naslijeđem. Uslijedila je dojmljiva predstava PROmjene, plesni omnibus troje mladih koreografa ujedinjenih oko teme današnjeg društva kao naslijeđa promjena započetih krajem 60-ih godina prošlog stoljeća. Uz izazov stvaralačkog procesa triju različitih umjetničkih senzibiliteta, Aleksandra Mišić, Martina Nevistić i Ognjen Vučinić postigli su preplitanje motiva unutar zajedničkog polja interesa, zadržavajući suverenost vlastitih koreografskih rukopisa objedinjenih u jedinstvenu cjelinu predstave. Autor i plesač predstave Zaziv, koja se oko 23.30 sati izvodila u Loži, mladi je plesač Bruno Isaković, koji je 2009. godine diplomirao na Amsterdam School of the Arts. Izuzetno atraktivnom i zahtjevnom koreografijom Isaković je prikazao poziv, odjek, labirint u samom čovjeku, čime ga je probrana publika nagradila velikim i dugotrajnim pljeskom. Za sam kraj večeri, održana je projekcija filma Enter Achilles, koreografa Lloyda Newsona, s osam plesača koji zabavno i istovremeno okrutno istražuju mušku psihu u tipičnom britanskom pubu. Na uzbudljiv i kontroverzan način izloženo je tjelesno i estetski, ruše se barijere između plesa i kazališta te prenose ideje na jasan i nepretenciozan način.

Zadnju večer Festivala predstavila se Natalija Manojlović sa predstavom Đubrad Prokleta! u kojoj je šest izvrsnih mladih plesačica progovorilo o Slavenima i zahtjevima novog društvenog uređenja u kojem nema vremena za pogreške, uzajamnu podršku, emocije, a još manje nostalgiju. Zatim se Milena Ugren Koulas s Cipra predstavila u predstavi She Who Stays i za sam kraj predstavom House Of Heaven III u kojem spaja pokret i zvuk koji proizvodi njen partner bubnjanjem po njenom tijelu. Centralna predstava zadnje večeri je bila A Place To Bury Strangers, španjolskog koreografa svjetskog glasa, Roberta Olivana, u kojoj se plesači bave vraćanjem polazištu, onome bitnom. U vrijeme globalne prezasićenosti, svima nam je potreban povratak ka onome što doista jesmo i što određuje naše postupke. Ova predstava je odvela gledatelje na čudesno putovanje u strahove, tjeskobu i nesigurnost, ali i u nade, snove i utopijsku potragu za duhovnim oslobođenjem, sa kojom se suočava suvremeni čovjek. Odličnim plesnim bravurama, podrškama, premetima i elementima akrobatike ova predstava je bila „šlag“ na kraju programa 14. Festivala plesa i neverbalnog kazališta.

Hvala puno našoj vjernoj publici,ali i svim sudionicima Festivala; umjetnicima, plesačima, koreografima, tehničarima, medijskim pokroviteljima, sponzorima,, stanovnicima Svetvinčenta, prijateljima... vidmo se dogodine opet! S još bogatijim programom 15. Festivala plesa i neverbalnog kazališta i Mediteranskog plesnog centra u kojem ćemo uskoro imati plesni i rezidencijalni program kroz cijelu godinu!